From Wikipedia, the free encyclopedia

Drugi svjetski rat

Kozara je planina u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Najviši vrh je Lisina (978m)

Tokom Drugog svjetskog rata, posebno 1942, postala je mjesto stradanja desetina hiljada civila, koji su bježali od napada 22.000 ustaša, potpomognutih od strane 15.000 njemačkih vojnika i 2.000 četnika. Goloruki narod Kozare je hvatan i odvođen u logore, većina u Jasenovac, a mnogi su ubijani odmah, na svom kućnom pragu. Mnogi su našli utočište i spas u dubini kozarskih šuma. Od oko 200.000 stanovnika iz kozarskih sela, 60.000 nije dočekalo kraj rata. Dosta partizana sa Kozare je gubilo svoje živote širom Jugoslavije, najviše u slavnoj Petoj krajiškoj (kozarskoj) brigadi.

Na području Kozare je tada stradalo pripadnika iz 16 nacija.

Jedan od najznačajnijih spomenika NOB-a, proslavljen u mnogim narodnim pjesmama i pričama mnogih pisaca.

Prvi poznati gospodari

Prvi pisani tragovi o Kozarcu potjecu iz 14. stoljeca. Doduse, u to vrijeme Kozarac se javlja pod imenom Kozara. Pouzdano je dokazano da se u kozarackom zaseoku Mahmuljini 1334. godine nalazila crkva Svetog Martina. Varos Kozarac prvi put se spominje 10. februar 1360 god. Kao sjediste Sanske zupe. Eto, to je, dakle veoma bitan i znacajan podatak. 10. februar 1360 godine. Grad Banja Luka, naprimjer, prvi put se spominje 6. februara 1494 god. Prijedor tadasnji Pridor, 4 oktobra 1757 Kamengrad 1374. Bosanski Novi 1280. itd

Mezar preko puta Mutničke - ©Adnan Huremovic

Prema jednom izvoru, u Kozarcu, kao sredistu Sanske zupe, sjedio je Vukac, veliki zupan Hrvoja Vukcica. Za vase podsjecanje : Hrvoje Vukcic bio je veliki bosanski vojvoda koji je u vrijeme borbi oko ugarskog prijestolja koje su vodili Sigismund Luksemburski i Ladislav Napuljski, znatno prosirio svoju vlast i na pojedine dijelove Hrvatske i Dalmacije, dobio titulu hrvatsko-dalmatinskog bana, a poslije smrti kralja Tvrtka i na prijesto je doveo kralja Ostoju. Umro je 1416 godine.

Dakle, 1396 godine "na celu" Sanske zupe u Kozarcu je Vukac. Do 1415 godine gospodar Kozarca je Vuk, sin mocnika Milosa Denzica. Doticni Dendzic bio je mnogo galantan covjek, pa je, dodvoravajuci se kralju Sigismundu, uz neke druge sitnice, ustupio mu i jedan cijeli grad - Kozarac. Sigismund je, opet, imao nekih nerasciscenih racuna sa jednim od blagajskih knezova (Ivan Blagajski), pa mu je u zalog dao Kozarac za svega 6000 forinti. Bilo je to 1435 god. Vjerovatno 1463 godine Kozarac je u posjedu ugarskog kralja Matije Korvina. Da vas opet podsjetim : Matija Korvin nalazio se na ugarskom prijestolju od 1458 do 1490 a i ceskom prijestolju od 1469 do 1490 godine. Stvorio je ogromnu i veoma snaznu drzavu koju je zbog opasnosti od nadiranja Turaka, vojnicki stalno snazio i obnavljao.

Turci su kao sto znamo zauzeli Bosnu 1463 godine ali ce Kozarac i narednih 55 godina ostati pod Ugarskom. Kad smo vec tako lijepo podsjetili na Matiju Korvina, za ono vrijeme naprednog i mnogo kulturnog kralja, koji je otvarao univerzitete, stamparije i biblioteke, da vam kazem i to kako za njegove vladevine u kozarcu nije izgradeno nista.

Matija Korvin poklonio je Kozarac svom krotkom podaniku Mihajlu od Sentgorja 1464 godine a njegov sin Nikola, rjesavajuci neke probleme finansijske prirode, prodao je Kozarac nekoj porodici Desce 1475 godine.

Od tada, pa do 1518 godine o Kozarcu nemamo nikakvih pouzdanih tragova, osim o postojanju jake utvrde na raskoscu puteva Mutnik - Paratusici i Kamicani - Softici. Utvrda se nalazila na danasnjem zaseoku Arifagici. Zauzimala je povrsinu od oko 2.000 metara kvadratnih. Ta utvrda, po svemu sudeci, sagradena je prije dolaska Turaka u ove krajeve i predstavljala je prvu prepreku za eventualnog napadaca na kozarac. Posljednje ostatke tog bedema, kako navodi profesor Skupar, uklonio je 1930 godine Sejfo Arifagic, tadasnji vlasnik zemljista na kojem se bedem nalazio. Tu utvrdu Turci su nazivali "Kal`a-i-atik" - sto znaci Stari Grad, pa se dio Kozarca i dan danas tako naziva.

Period turske uprave

Licna karta Kozarca Lična karta Kozarca - ©Adnan Huremović

Kozarac je pao u turske ruke 1518 godine. u prvoj fazi turske uprave on je, kao grad u blizini granice prema Austriji, imao samo vojno strateski znacaj. Takvo stanje potrajat ce punih 169 godina, tacnije do pada Kostajnice pod Austriju 1687 godine. Tada se znatan dio stanovnistva Kostajnice preseljava u Kozarac, koji te godine, kako navodi Hamdija Kreseljakovic, postaje "sjediste kadije kostajnicke bekije". Od te, 1687 godine Kozarac postaje vazan sudsko-administrativni centar i jos jace vojno uporiste.

Padom Kozarca pod tursku upravu tvrdava u Arifagicima (Stari Grad) i dalje je sluzila svojoj dotadasnjojsvrsi. Ipak, Turcima se ucinilo da ona ne pruza dovoljno mogucnosti za pracenje kretanja namjernika i zlonamjernika koji su se kretali drumon od Banja Luke prema Prijedoru ili obratno, pa su poceli graditi jos jednu utvrdu ciji su tragovi i danas vidljivi u centru Kozarca. Novoizgradena tvrdava spojena je sa onom u Arifagicima kaldrmisanim putem u duzini od oko 900 metara. Kaldrma je uoci Prvog svjetskog rata nabijena pijeskom. Izgradnjom utvrde u Kozarcu, pocinju se razvijati i pojedini zanati. Zanatlije se naseljavaju i otvaraju radnje oko utvrde kako bi prije svega bili na usluzi brojnoj posadi o cemu ce kasnije biti rijeci.Dakle, u ovo vrijeme oko kozaracke utvrde otvaraju se kovacke, zidarske, tesarske i krojacke radnje, a kasnije se razvijaju i drugi zanati.

Osvajanjem Kostajnice 1687 godine, apetiti Austrije prema Balkanu nisu bili zadovoljeni. U vrijeme kada je turska vojska vodila bitku oko Petrovardina i poslije niza neuspjeha bila prisiljena na povlacenje prema jugu, austrijske trupe provalile su na teritorij pod turskom upravom s desne strane gornjeg toka Une, pa su tako u augustu 1717 godine osvojile i Kozarac. Medutim Kozarac se samo kratko vrijeme nalazio pod austrijskom upravom. Poslije nekoliko uzastopnih neuspijeha na bojnom polju, Turska je potrazila uvjete za mir. Do njega je, pod prilicno nepovoljnim uvjetima po Tursku, doslo u Pozarevcu 1718 godine. Pozarevackim mirom Turska je Austriji prepustila : Banat,i Malu Vlasku, sjevernu srbiju, dio Srema i dijelove juznog toka Save. Takoder, Turska je pristala na ispravljanje granice na Uni. Poslije Pozarevackog mira 1718 godine Kozarac je ponovo pod Turskom upravom. Od tog vremena Turska se priprema i za defenzivnu borbu. Ona tada gradi nova utvrdenja i prosiruje postojeca na teritoriji koja se nalazi pod njenom upravom. Tako dolazi i do prosirenja i dogradnje kozaracke tvrdave........

ovo je bilo malo o istoriji a vi sada nastavite